Balet na ledu, by Taliban
Stvarno nismo bili normalni. U ono doba tko je znao za Vranicu 1670m i Prokoško jezero 1350m, te kako do tamo doći. Danas za te ljepote ljudi još manje mare i znaju. Tu planinu i jezero ne krasi nikakova naročita znamenitost osim možda čovječa ribica, no naša srca bez kontrole mozga, uputila se upravo tamo. Bila je zima tisuću devetsto osamdeset i neke, ali našu neustrašivu ekipu ništa nije moglo omesti u toj namjeri.
Naša polazišna točka bila je Fojnica -587 m, budući se u ono vrijeme na planinarenje išli isključivo vlakom uz ferijalni popust od 75%. Dvadeset i dva kilometra su od Fojnice do Prokoškog jezera, no mi ga nismo uspjeli vidjeti. Upitali smo ljubazne domaćine gdje je jezero, a oni su hladnokrvno odgovorili : „ pa upravo ste prešli preko njega, jezero je zamrznuto“.
Smjestili smo se u dom i kao što je to u Bosni normalno naveče je bila ludnica. U neko doba dogovoreno je da se te večeri održi izbor za mistera “najljepših“ muških nogu. U žiriju su bile planinarke, a konkurencija velika. Kandidati su se morali popeti na klupu, pa na stol i prošetati se par koraka. Kako to izgleda kad se na stol popeo predratni košarkaš Zrno od 2m i sitno? Pobjednik je dobio medalju koju smo napravili od prešanog čepa Zvečevo konjaka i žnjiranaca. Fešta je trajala duboko u noć , a vani je padao novi snijeg i pripremao teren za nove aktivnosti .
Kad smo se ujutro probudili oko nas je bio dubok djevičanski snijeg. Bilo ga je dovoljno da organiziramo takmičenje skokova sa prozora u snijeg , naglavačke. Za to je trebalo troje planinara. Jedan koji skače naglavačke i drži ruke uz tijelo i dva koja ga izvlače iz snijega , da se ne uguši. Nismo znali koja oprema ide uz taj novi sport, pa smo odlučili da skačemo goli . Taman kad se takmičenje zahuktalo probudili su se i mamurni Bosanci. Jedan od njih ugledao je Germu (jedan od takmičara) na prozoru pred skok i uzviknuo da se cijeli dom probudio : “Ljudi Kvas je gol“. Germa je na bosanskom kvas.
Kako ne bi remetili mir domaćina izašli smo na zaleđeno jezero i tu organizirali balet na ledu bez kostima. Što nas je navelo da šetamo goli po zaleđenom jezeru još nije istraženo, a nadam se i da neće da ne završimo u ludnici. Ovo se vama neće dogoditi budući je dom izgorio i odnio sa sobom većinu sjećanja. Slike u prilogu su autentične i stare 35 godina.